Došlo je vrijeme za novo poglavlje kulinarske ture oko svijeta, što je zapravo nešto što jako volim pisati. To se baš i ne vidi s obzirom na to koliko rijetko objavljujem ova poglavlja, ali danas vam donosim uzbudljivu kulinarsku priču iz Sjedinjenih Američkih Država, točnije iz Kalifornije.

Kaliforniju sam poslovno posjetila sredinom veljače 2022. godine (da, jako kasnim s ovim člankom) i to mi je bio prvi prekooceanski let te posjet drugom kontinentu. Zbog toga, ali i zbog hrpetine holivudskih filmova i serija koje sam pogledala, mi je cijeli put bio utoliko više zanimljiv. Slikovite sam prirode pa sam tako sve pokušavala fotografirati, od krajolika do jela i ponude u trgovinama.

Pročitajte ostatak članka i otkrijte što se i kako jede u sjevernoj Kaliforniji, točnije u zaljevu San Francisca.

Brzopotezna pitanja o hrani u SAD-u

Prije nego počnemo s kulinarskim putopisom, ajmo odgovoriti na par najčešćih pitanja koje sam čula vezano za prehranu u SAD-u.

Jesu li porcije jako velike?

Jesu, itekako. Totalna je istina da je njihova mala porcija zapravo naša ekstra velika, ali to većinom vrijedi za fast food restorane. U regularnim restoranima ćete manje više dobiti bogatije porcije, ali ne toliko ekstremne.

Ono što je zanimljivo je da ćete skoro uvijek dobiti besplatnu nadopunu pića, vodu i kruh. Ako ste primjerice naručili ledeni čaj, platit ćete jednu dozu, a sve ostale će vam najčešće biti besplatne i konobar će doći i pitati želite li “free refill“.

Treba li stvarno svugdje ostaviti napojnicu?

O da, to se podrazumijeva. Kad budete plaćali, na računu ćete vidjeti rubriku za iznos napojnice koji želite ostaviti i taj iznos trebate zbrojiti s ostatkom računa. Ako plaćate karticom, bit će vam ponuđene opcije za ostaviti 15, 20, 25% i tako dalje. Obično se ostavi barem 20%. Čula sam priče da vas konobari znaju naganjati ako ništa ne ostavite, ali ne mogu potvrditi je li to istina. :D

Je li hrana skuplja?

U odnosu na europske metropole, hrana je skuplja, ali ne previše. Međutim, ako u to zbrojite i skoro pa obaveznu napojnicu, iznos će biti i do 20-30% skuplji nego u nekom europskom restoranu. Cijene namirnica su također više nego u Europi, ali je izbor mnogo veći. Recimo, ako tražite zobenu kašu, naići ćete na barem 25 opcija različite zobene kaše koju možete kupiti, pa ćete lako naći jeftiniji izbor.

Je li hrana masna i neukusna?

Hrana je bogata okusom i nije nužno masna, ali je kalorična. Kruh i umaci koji idu iz sve su dosta slatki, kao i pića. Maslac ide na neke neobične stvari, kao što su klasične američke palačinke koje se jedu prazne i prelivene javorovim sirupom i otopljenim maslacem.

Je li se teško snaći s drukčijim mjernim jedinicama?

Čak i da, barem u početku. Temperatura se mjeri u Fahrenheitima, masa u uncama, a volumen u galonima. Dok to nisam pohvatala bilo mi je sve čudno, pogotovo kad bih pokušala preračunati koliko je litra goriva ili mlijeka. Ipak, čovjek se na sve brzo navikne, pa tako i na to.

Morska priča sunčane Kalifornije

Iako smo u Kaliforniju doputovali u veljači, vrijeme je bilo i više nego sunčano, a temperature su dostizale i do 25 stupnjeva. Sletjeli smo u San Francisco, koji broji nešto manje od milijun stanovnika. Mi smo se smjestili u gradu koji se zove South San Francisco, a za kojeg smo cijelo vrijeme vjerovali da je samo jedan od kvartova. Ipak nije, i to je jedan od autonomnih gradova koji čini okolicu San Francisca koja broji i do 8 milijuna stanovnika, a popularno se zove Bay Area.

Naime, San Francisco je smješten na vrhu poluotoka i s razvijenom okolinom je dobro povezan velikim brojem impresivnih mostova, od kojih je jedan znakoviti Golden Gate.

Veliki dio populacije zaljeva čine latinoamerikanci, koji su činili i većinu stanovništva u kvartu South San Francisca u kojem smo se smjestili. Doslovno prvu večer našeg dolaska su susjedi iz kuće ispod imali feštu s Mariachi bendom. Zbog jet laga se ipak zaspalo bez problema. :)

Imali smo tjedan dana za istraživanje San Francisca i dijela sjeverne obale Kalifornije, a za to je neizbježno iznajmiti auto, jer je javni prijevoz skoro pa nemoguć. Napravili smo krug od samog centra grada preko Golden Gate mosta, posjetili Sausalito, rezervat sekvoja Muir Woods, te San Lorenzo i Coyote Hills park. Otišli smo i malo južnije do Santa Cruza prateći Pacific Coast autocestu te se vratili kroz San Jose.

Ostatak puta je proveden poslovno, ali uz dosta ručanja u zanimljivim lokalnim zalogajnicama i restoranima.

Što smo jeli?

Zbog morskog okruženja, zaljev San Francisca je poznat po rakovima i ostalim morskim plodovima. Tamo ćete lako naći pregršt jela, ali i suvenira, u kojima su crveni rakovi glavni glumci. Jedno od takvih jela je juha od rakova poslužena u zdjeli napravljenog od kiselog kruha, koju možete vidjeti na reklamama gotovo svugdje. To je također jedno od jela koje nisam probala jer mi se učinilo kao preveliki mamac za turiste, i izgledalo je ogromno.

Međutim, to nije uopće bio problem jer je bilo toliko drugih jela za probati. Iako sam posjetila samo jedan veći američki grad, pretpostavljam da je situacija slična kao i u ostalim velikim gradovima svijeta koji su spojevi puno različitih kultura. Tu možete probati apsolutno sve što vam padne napamet, od burgera i pizze, do sushija, koreanskog roštilja, burritosa, tortilja, klasičnog američkog doručka i bezbroj drugih jela. I to je upravo ono što smo napravili. :D

Taco kamion

U South San Franciscu živi brojna latinoamerička populacija, kao i u drugim mjestima zaljeva. Tako smo na svakom kutku mogli naći burritose, kao što u Europi nađemo kebabe.

Nadalje, fast foodovi o kojima slušamo na tv-u se stvarno nalaze posvuda, ali za bolja i autentična jela je bolje pronaći lokalna mjesta i tzv. food truckove. Kroz našu ulicu je tako svaki dan prolazio taco truck u vrijeme ručka i večere, a čak je svirao i specifičnu pjesmu tako da ste mogli znati kad je blizu vas.

Prvu večer smo se još uvijek previše bojali trovanja hranom pa smo se ipak uputili u lokalni sportski bar i probali burgere.

Tacose smo probali na drugom mjestu, i to više puta.

Doručak?

Obično smo doručkovali žitarice s mlijekom, nakon što bi proveli pola sata u trgovini odlučujući koje od 50 ponuđenih vrsta želimo uzeti. Većina ih je bila jako slatka, jako obojana, i jako ne-žitaricasta. Ipak, bilo je i zdravijih izbora, samo nas to tada nije baš zanimalo.

Probala sam i klasični američki doručak u jednom restoranu. Sastojao se od palačinki s maslacem, jaja, popečka od krumpira, kobasica i hrskavo prepečene slanine. Sve skupa je bilo dosta masno i kalorično, ali isto tako ukusno. Možda je u tome zamka.

Morska hrana za ručak

Posjetili smo jednu od glavnih franšiza, Red Lobster. Tamo smo jeli doslovno sve pohano, rakove i steakove, s hrpom pomfrita i umaka, s neizbježnim slatkim kruhom.

Na glavnom doku Santa Cruza smo isprobali burger od raka i pržene lignje s hrpetinom pomfrita i tartara. Opet, sve je bilo ukusno i ogromno.

U preslatkom Sausalitu smo isprobali pizzu, koja je stvarno bila i ukusna i lijepa i hrskava, a stilom i debljinom je podsjećala na domaću bakinu pizzu debelog tijesta.

Steak steak steak

Svratili smo i u Texas Roadhouse, još jednu franšizu u kojoj jedete steakove po želji. Na ulazu ih možete pogledati i odabrati težinu koju želite, kao i vrstu i porijeklo goveda. Malo se teško snaći na početku jer težine izražavaju u uncama, ali brzo guglanje spašava stvar. Tu smo probali i pohane komadiće čegrtuše, što je popularno jelo u Teksasu.

Chinatown

Posjetili smo i najstariji Chinatown u SAD-u koji se nalazi baš u San Franciscu. Osim latinoameričke, San Francisco ima i jaku azijsko-američku stranu, pretežno zbog velikih doseljavanja iz istočne Azije tijekom zlatne groznice u Kaliforniji. Tu vlada ludilo boja, okusa, reklama, trgovina, jela, sirovih i fermentiranih namirnica i ljudi.

Nema što se tu ne može vidjeti i kupiti, a najimpresivniji prizori su mi bile ogromne ribe odsječenih glava i redovi i redovi prerađenih proizvoda koje vjerojatno neću više nikad vidjeti, a ni ne znam što su bili.

Morali smo probati i klasični asian fusion restoran gdje je, opet, sve bilo jako ukusno i ogromno.

Da bismo ostali u azijskoj tematici, otišli smo i na sushi, točnije ja na bento box. To je kul spoj jela u kojem u jednoj kutiji dobijete i predjelo, obično juhu od algi, te meso po izboru, nešto sashimija ili makija, te kimchi, fermentirani kupus. Jeli smo i pohane okruglice od hobotnice. 

American diner

I nešto što smo morali isprobati, a ostalo mi je kao odlična i ukusna uspomena, je bila tradicionalna američka zalogajnica. Bila je točno onakva kakvu bih je zamislila, s malim crvenim jukeboxima, visokim okretnim stolcima za pultom, crno-bijelim podom na kockice i brzim konobarima koji nude besplatnu nadopunu crne kave. Zapravo, kavu će vam donijeti bez dodatnog troška, tražili vi to ili ne.

Jela koja se nude nisu ništa nego pravi comfort food. Liste sendviča dugih kreativnih imena, pohana pileća krilca, grilani sendviči od sira, purica u umaku od pečenja te razni sladoledni kupovi s žarko crvenim trešnjama na vrhu šlaga – sve je to imala ova zalogajnica.

Bilo je tu i zelenih smoothieja ako biste htjeli malo zdraviji izbor te nekih klasika, kao što je Arnold Palmer – mješavina limunade i ledenog čaja. Ja sam jela sendvič Reuben koji se sastoji od kiselog kruha, pastramija i umaka na bazi senfa. Drugi put sam jela pureće pečenje s umakom, slično kao što se jede i za Thanksgiving Day. Posluženo je uz rolice tzv. havajskog kruha, koje su zapravo jako slatke kiflice. Svježe štruce kruha ne postoje, čak ni u trgovinama. Postoji tost, i to onaj kojem je uklonjena korica.

U tu zalogajnicu smo se više puta vratili tijekom kongresa, i tamo je bila možda i najukusnija hrana koju sam probala.

Zaključak

Hrana u Kaliforniji je raznovrsna, ukusna i lako dostupna. Tu možete probati doslovno sve, a i trebate. U prosjeku su cijene skuplje nego europske, ali ima puno izbora i svatko će naći nešto za sebe. Gladni ostati nećete, jer su porcije velike i bogate, a kad se vratite kući nećete moći jesti fast food ni bilo što pohano barem mjesec dana (osobno iskustvo).

Međutim, dugotrajno se ne bih mogla tako hraniti. Naravno da ne bih jela svaki dan u restoranu kako to obično biva kad sam negdje na odmoru, ali ne znam kako bih se snašla s dostupnim namirnicama u trgovinama. Voće i povrće je skuplje nego meso, u svakom proizvodu ima dosta zaslađivača i kukuruznog sirupa, a lijepog svježeg kruha uopće nema. Svugdje je lijepo, ali je najljepše doći kući. :D