Novi kulinarski putopis nas vodi u Ujedinjeno Kraljevstvo, točnije samo u Englesku. Krajem ožujka sam posjetila London i Liverpool s obitelji, i uživala u odličnim iskustvima, i naravno, hrani.

Mislim da je UK na glasu kao zemlja s vjerojatno najgorim kulinarstvom na svijetu, ali meni nije jasno zašto. Mi smo našli odlične opcije i probali dosta tradicionalnih jela. Idemo skupa vidjeti što je to bilo! :)

Grašak Gordona Ramseya

U London smo sletjeli u jedno kasno proljetno popodne, i nakon kratke stanke u Burger Kingu smo se zaputili u apartman iznajmljen preko AirBnBa. To nam je bila jedna od boljih odluka jer smo bili blizu centru, a imali smo dovoljno financijske i prostorne slobode kakvu ne bismo imali u hotelu.

Nakon jednog brzinskog spremanja smo se zaputili u sofisticirani kvart Chelsea, gdje smo imali rezervaciju u restoranu Gordona Ramsaya koji se zove Bar & Grill – Park Walk (na ovom linku možete pogledati jelovnik). To je jedan od njegovih pristupačnijih restorana, što cjenovno što odabirom hrane. Jela nisu gurmanskog stila kao u nekim od njegovih drugih restorana, porcije su velike, a jela tradicionalna i puna arome. Sami restoran je uređen kao fensi dnevni boravak, pun akcenata drva, crvene cigle, kože i visećih lampi prigušenog svjetla.

Ako je netko od vas gledao njegov TV show Ramsay’s Kitchen Nightmares gdje pokušava popraviti izuzetno restorane na jako lošem glasu, rekla bih da smo mi jeli baš onaj tip hrane koji je on uvijek njima preporučavao. Jelovnik je jednostavan i bez puno prenemaganja, a svaka stavka na tanjuru je odlično pripremljena i začinjena.

Na slikama iznad možete vidjeti što smo sve probali (slike možete povećati tako da kliknete na njih). To je bilo:

• Kiseli kruh (sourdough) sa slanim maslacem,
• Sporo kuhana rebarca,
• Pastirska pita,
• Fish & Chips (uz tartar sos i tučeni grašak),
• Zapečeni špinat na mlijeku sa sirom,
• Mac & Cheese s tartufima,
• Sticky toffee pudding (nije puding, nego više kao brownie, ali Englezima se takvi deserti zovu pudding).

Gordon je u emisiji Kitchen Nightmares uvijek govorio da se dobar restoran prepoznaje po najjednostavnijim jelima, poput graška. Mogu reći da sam probala “njegov” grašak i bio je baš dobar, kao i sve ostalo što smo jeli. Cijene su više nego u Zagrebu i Beču (gdje živimo), ali to nas nije previše iznenadilo. Općenito su cijene hrane u Londonu barem 20% više, na što se treba pripremiti. Više o tome u ostatku članka. :)

Večer smo završili laganom šetnjom do Big Bena i London Eye-a, potpuno punih želudaca.

U Londonu je sunčano?

Sljedeća tri dana proveli smo obilazeći London, i rekla bih da smo pogodili svaki bitni turistički spomenik, od crkava i zvonika do muzeja i kazališta. Obavili smo besplatnu vođenu pješačku turu od Covent Gardena, preko Trafalgar trga, pa sve do Buckinghamske palače i Westminster Abby crkve, koju smo drugi dan obišli i iznutra. Za British Museum i National Portrait Gallery su ulaznice potpuno besplatne, pa smo nakon rezervacije termina samo došli i proveli dva lijepa popodneva unutra.

Najbolja stvar od svega? Vrijeme je cijelo vrijeme bilo sunčano i lijepo. Da sam prvi put bila u Londonu, mislila bih kako je tamo uvijek tako lijepo u proljeće. Međutim, u Londonu sam bila i nekoć ranije i prehladila se zbog puste kiše, pa mi je bilo jasno da nam se ovaj put baš baš posrećilo. Tijekom tih dana smo jeli gdje smo stigli, bilo je tu spontanih fast food ručkova, i večera u zanimljivim tavernama. Ono što je mene oduševilo je bio Shake Schack, jedan od američkih lanaca brze hrane kojeg se u Europi može naći samo u UK-u. Odlični burgeri, i još bolji milkshakeovi!

Jedan dan smo se toliko nahodali da smo zakasnili doći u trgovinu Abbey Road studija, ali naravno vidjeli smo poznati pješački prijelaz. Nakon toga smo gladni nabasali na jednu preslatku tavernu u blizini gdje smo večerali. Imali su lijepu terasu na otvorenom, ali unutra je to bila prava tradicionalna taverna s drvenim panelima na zidovima, kaminom, zelenim kožnim naslonjačima, i barom od masivnog drva koji je bio sav ljepljiv od točionika pive.

Dok smo mi bili tamo, u privatnom dijelu taverne se slavio i obiteljski rođendan, što je bilo baš lijepo za doživjeti. Hrana je bila kakvu očekujete za takvo mjesto, bogata, ukusna i svježa.

Za jedan od ručkova smo odabrali Camden Market, koji je igrom slučaja bio otvoren u nedjelju. To je jedan ludi prostor, odnosno dugačka ulica, puna različitih trgovina, suvenirnica i restorana. Bilo je more ljudi i jedva smo se probijali kroz gužvu, dok nismo naišli na food market u visokoj modernoj zgradi. Štandovi su se protezali kroz čak tri kata, a posvuda su bili stolovi gdje ste mogli sjesti i družiti se. Od nebrojenih opcija mogu izdvojiti štandove s roštiljem, iranskom kuhinjom, trdelnikom, burgerima, sushijem i slično. Meni se jelo nešto tekuće pa sam se odlučila za ramen.

Morske pivnice i nogomet

Predzadnji dan puta smo ostavili za posjet Liverpoolu, koji je od Londona udaljen otprilike 3 sata vlakom. Jutarnja vožnja vlakom je prošla brzo, ali zbog oblačnog vremena nije bila previše intrigantna. Međutim, odmah po dolasku u Liverpool se osjetio miris morskog zraka, a nakon užurbanog Londona se to činilo kao pravo osvježenje.

Bilo je već oko 11 sati ujutro pa smo se odlučili za kasni doručak u restoranu Cosy Club koje smo otkrili slučajnim guglanjem. I mogu reći da je taj restoran bio pravo otkriće, bar što se atmosfere tiče. Veliki otvoreni prostor načičkan šarenim stolićima, ogromnim kristalnim lusterima i nepreglednim galerijama slika na tamnoplavim zidovima je zaista davao dašak glamura kakvi već odavno ne postoji.

Tu sam konačno probala taj tradicionalni engleski doručak, koji sadrži pečene kobasice, slaninu, gljive, jaja, popečke od krumpira, grah i kiseli kruh (sourdough). Porcija nije bil velika, ali je bila ukusna. Cosy Club je također imao odličan izbor koktela i bezalkoholnih pića, kao sok od ananasa i papra ili super berry smoothie.

Glavni događaj dana je bilo razgledavanje stadiona Anfield, a nakon toga smo prošetali liverpulskom lukom. Tu smo konačno i odlučili večerati u lokalnoj pivnici The Pumphouse, koja je originalno bila viktorijanska zgrada koja je pumpala vodu u i izvan luke. Zadržala je puno izvornog interijera, kao što su visoki stropovi i izložene drvene grede.

Hrana je bila dobra, ali je zbog popularnosti ove pivnice bilo puno ljudi pa smo je dosta dugo i čekali. Piće ne morate čekati jer ga uzimate sami na dugačkom baru, koji ima barem 10-15 različitih točionika i domaćih craft piva. Tu je negdje i završila naša engleska avantura, jer smo zadnji dan žurili u Sky Garden vidikovac i prije puta jeli u fast foodu. :)

Ako želite pročitati i druge kulinarske putopise, možda ovdje nađete neki koji vam se sviđa:

• Kulinarski putopis – Kalifornija,
• Kulinarska tura oko svijeta – 1. dio.